Dan planete ZEMLJE – zašto se događaju potresi
Tektonika ploča
Pedeseta godišnjica obilježavanja Dana planete Zemlje, koja je igrom slučaja točno mjesec dana nakon snažnog potresa koji je 22. ožujka 2020. zadesio Zagreb i okolicu, prilika je da u par riječi sažmemo teoriju tektonike ploča i na taj način pokušamo objasniti zbog čega je naša planeta tako dinamična.
Teorija tektonike ploča vrlo je značajna teorija u geologiji, koja se po svojoj važnosti može usporediti s Darwinovom teorijom evolucije u biologiji ili Einsteinovom teorijom relativnosti u fizici.
Ta teorija promijenila je način gledanja na Zemlju od statične u dinamičnu te dala okvir za objašnjenje sastava, strukture i unutarnjih procesa naše planete.
Teorija tektonike ploča objedinjuje dvije starije ideje, ideju njemačkog geofizičara i meteorologa Alfreda Wegenera o plutanju kontinenata, continental drift, te ideju američkog geologa Harryja H. Hessa o širenju oceanskog dna, sea-floor spreading, prema kojoj nastaje srednjooceanski greben, a oceanska ploča se horizontalno pomiče.
Kao dokaze koji govore u prilog teoriji o plutanju kontinenata važno je istaknuti podudaranje obalnih linija kontinenata, kao i nalazišta fosilnih ostataka istih životinja i biljaka koja se danas nalaze na jako udaljenim kontinentima.
Prema teoriji tektonike ploča Zemljina litosfera podijeljena je u ploče koje plutaju na sloju djelomično rastaljenih stijenskih masa koji se naziva astenosfera, a granice među litosfernim pločama zapravo su zone najveće tektonske aktivnosti.
Litosferne ploče se razmiču jedna od druge, podvlače jedna pod drugu ili smiču jedna uz drugu i upravo zbog toga na tim dijelovima dolazi do učestalih potresa, vulkanskih aktivnosti, uzdizanja planina, metamorfizma i deformacija.
Kao posljedica tih procesa tijekom geološke prošlosti Zemlje raspored kontinenata i oceana se mijenjao, a ti se procesi odvijaju i danas.