• Radno vrijeme: 10:00 - 18:00
11.11.2020.

Mala škola mineralogije – 5

Što su samorodni elementi i koliko su česti u prirodi?

Minerali koji se pojavljuju kao elementi nazivaju se samorodni elementi i vrlo su rijetki u prirodi.

Poznato je dvadesetak minerala koji pripadaju razredu samorodnih elemenata i oni čine približno 0,1% ukupne mase Zemljine kore.

Uzrok njihovog rijetkog pojavljivanja u prirodi je taj što velika većina kemijskih elemenata lako stvara spojeve.

Što obuhvaća razred samorodnih elemenata i koje su njihove glavne značajke?

Razred samorodnih elemenata obuhvaća metale, polumetale i nemetale.

Samorodni metali građeni su kao guste slagaline atoma međusobno povezanih metalnom vezom.

Najčešće kristaliziraju u kubičnom ili heksagonskom sustavu i imaju mnogo zajedničkih fizikalnih svojstava kao što su metalni sjaj, velika gustoća, dobra toplinska i električna vodljivost.

Za razliku od metala, samorodni polumetali su krti i ne mogu se kovati, ali imaju metalni sjaj. Kristaliziraju u heksagonskom sustavu, a zbog slojevite strukture odlikuju se dobrom kalavošću.

Minerali iz skupine samorodnih nemetala malobrojni su i međusobno se jako razlikuju.

Koji su minerali glavni predstavnici razreda samorodnih elemenata?

Najpoznatiji samorodni elementi iz skupine metala su: zlato, srebro, bakar, platina, željezo i živa, iz skupine polumetala arsen, antimon i bizmut te iz skupine samorodnih nemetala dijamant, grafit i sumpor.

Što je zajedničko dijamantu i grafitu, a po čemu se oni razlikuju?

Dijamant i grafit su alotropske modifikacije istog kemijskog elementa – ugljika, C, dakle kemizam tih dvaju minerala je isti.

Međutim, oni se razlikuju po unutrašnjoj građi, odnosno rasporedu atoma ugljika u strukturi.

U strukturi dijamanta svaki atom ugljika povezan je čvrstim kovalentnim vezama s četiri susjedna atoma raspoređena u vrhovima tetraedra, dok je u strukturi grafita svaki atom ugljika povezan s tri susjedna atoma raspoređena u istoj ravnini tvoreći slojeve međusobno slabo povezane.

Posljedično se ta dva minerala bitno razlikuju po svojim fizikalnim svojstvima, obliku, boji, sjaju, kalavosti, a posebice tvrdoći.

DIJAMANT – C

Naziv je izveden od grčke riječi adámas, što znači nepobjediv, sinonim alem kamen.

Nemetal; kubična modifikacija ugljika; česti kristali s razvijenim plohama oktaedra, heksaedra, rompskog dodekaedra ili tetraedra, plohe su često svinute; proziran; najčešće bezbojan, a od primjesa može biti crn, crven, žut, plav, siv, smeđ ili zelen.

Bijeloga je crta koji se zbog velike tvrdoće određuje drobljenjem u prah; dijamantnoga sjaja; savršene kalavosti plohom oktaedra; školjkastoga loma; tvrdoće 10, najtvrđi – 10. mineral Mohsove ljestvice tvrdoće; gustoće 3,5 g/cm3.

GRAFIT – C

Naziv je izveden od grčke riječi graphein, što znači pisati.

Nemetal; heksagonska modifikacija ugljika; česti listićavi ili zemljasti agregati, rjeđi tanko-pločasti heksagonalni kristali; neproziran; tamnosive do crne boje, crnoga crta; metalnoga do zemljastoga sjaja; savršene kalavosti plohom baznog pinakoida; neravnoga loma; tvrdoće 1 – 2, zbog male tvrdoće grafit se upotrebljava za pisanje; gustoće 2,2 g/cm3.

Prilog priredila: Biserka Radanović-Gužvica