Monoklinski kristalni sustav
Monoklinski kristalni sustav predstavlja troosni koordinatni sustav nejednakih osi a, b i c gdje su kutovi α između osi b i osi c, te γ između osi a i b jednaki 90°, a kut β između osi a i c, iako može biti jednak 90°, najčešće je veći.
a≠b≠c; α=γ=90°; β≥90°
KRISTALNE FORME:
ORTOKLAS, KAlSi3O8 – pripada mineralnom razredu silikata čija se struktura sastoji od SiO4 tetraedara koji su međusobno povezani preko sva četiri kisikova atoma, odnosno tektosilikati.
Ortoklas je vrlo važan mineral iz grupe feldspata, odnosno glinenaca, najrasprostranjenijih i najobilnijih minerala u Zemljinoj kori. Glavni je sastojak magmatskih stijena granita, granodiorita, sijenita, riolita, dacita i andezita, a nalazi se i u metamorfnim stijenama poput gnajsa i nekih škriljavaca.
Često stvara značajne mase u žilnim stijenama, pegmatitima. Kristali obično nisu dulji od nekoliko centimetara, no mogu se naći i u metarskim dimenzijama. Najveći zabilježeni kristal ortoklasa bio je dugačak desetak metara i mase oko 100 tona, a pronađen je u pegmatitu u ruskom gorju Ural.
Ortoklas može biti ružičast, bijel, žućkastobijel, bezbojan ili smeđecrven. Kristali ovog kalijskog feldspata monoklinske su simetrije, obično su dobro razvijeni, kratkoprizmatskog habitusa izduženi po kristalografskoj osi a ili pločastog habitusa izduženi po osi c, a spljošteni po osi b.
Često tvori kontaktne sraslace i proraslace po definiranim sraslačkim zakonima. Naziv mu potječe od grčkih riječi orthos – pravi i kalais – kalanje, vrlo prikladno jer se u ortoklasu plohe izražene kalavosti sijeku pod pravim kutem.
Poznati varijeteti ortoklasa su mjesečev kamen, Moonstone, koji se odlikuje posebnim sjajem i igrom boja u plavobijelim i zelenobijelim nijansama uzrokovanom neizmjence poredanim sitnim lamelama ortoklasa i natrijskog feldspata-albita, tzv. adularescencija, i sunčev kamen, Sunstone, koji svoj zlatni odsjaj duguje uklopljenim ljuskicama hematita.
Ortoklas sa priraštenim kristalima kremena; Shigar, Pakistan
ORTOKLAS – kristali samci i sraslaci po manebaškom, bavenskom i karlovarskom sraslačkom zakonu
Mišem zavrti sliku i prouči morfologiju kristala ortoklasa. Isprintaj mrežu i napravi svoj model kristala ortoklasa.
GIPS, CaSO4 x 2H2O – nalazi se kao vlaknasti agregat svilenkastog sjaja ili kao finozrnati bijeli varijetet alabaster, ali često se može naći i u obliku prozirnih, lijepo razvijenih kristala.
Posebno su dojmljivi kristali gipsa velikih dimenzija poput onih pronađenih tijekom rudarskih radova u rudniku Naica u Meksiku koji dosežu duljinu do 12 metara.
Gips kristalizira u monoklinskom kristalnom sustavu, a kristali su obično pločasti po bočnom pinakoidu ili izduženi pa čak i igličasti duž kristalografske osi c. Često tvore dodirne sraslace s izraženim upadnim kutom između dva sraštena individuuma pa izgledom podsjećaju na lastin rep, tzv. sraslački zakon lastina repa.
U suhim područjima kristali gipsa mogu srasti i u obliku rozeta koje nazivamo pustinjske ruže.
Druza kristala gipsa; Eisleben, Njemačka
GIPS – monokristal i sraslac po {100} („lastin rep“)
Mišem zavrti sliku i prouči morfologiju kristala gipsa. Isprintaj mrežu i napravi svoj model kristala gipsa.
TINJCI (liskuni)
Tinjci, odnosno liskuni, pripadaju mineralnom razredu silikata u kojima su SiO4 tetraedri međusobno povezani preko tri zajednička vrha u ravnu mrežu ili list pa ih nazivamo filosilikati, grč. phyllon – list.
Vrlo su rasprostranjeni u prirodi i sastojci su genetski različitih stijena. Nalazimo ih u magmatskim stijenama, kristalastim škriljavcima, pegmatitima i sedimentnim stijenama.
U stijeni se zapažaju kao blistavi listići, a mogu biti bezbojni, žuti, zeleni, crveni, smeđi ili crni. Listići mogu biti elastični i savitljivi ili kruti, mekani su i savršeno se kalaju.
Tinjci kristaliziraju u monoklinskom kristalnom sustavu, međutim, kristalografski kut β vrlo je blizu 90° pa je njihova monoklinska simetrija teže uočljiva.
Kristali su pločasti sa vrlo izraženom formom baznog pinakoida {001}. Prisutnost forme prizme {110} stvara dojam rompske simetrije, a u kombinaciji još i s formom bočnog pinakoida {010} kristali imaju heksagonski izgled. Za takve kristale kažemo da su pseudoheksagonskog habitusa.
Među najrasprostranjenijima je bezbojni tinjac – muskovit.
MUSKOVIT, KAl2[AlSi3O10](OH)2 – u tanjim listovima je proziran, bezbojan do blijedozelenkast, srebrnobijel ili siv.
Iako se u stijenama najčešće nalazi u obliku sitnih, blistavih ljuskica, u pegmatitima se mogu naći kao veliki prozirni listovi metarskih dimenzija.
Takvi veliki listovi bezbojnog muskovita su se zbog svoje prozirnosti te električnih i toplinskih izolacijskih svojstava koristili u zamjenu za prozorska stakla na kućama i crkvama, posebice u Rusiji otkud i potječe naziv, Muskovija – srednjovjekovna Rusija, odnosno Muscovy, i vitrum – staklo, tzv. „Muscovy glass“ ili „rusko staklo“.
Muskovit; Smalenedene, Norveška
Muskovit; São Geraldo do Baixio, Minas Gerais, Brazil
Pločasti kristal muskovita
Isprintaj mrežu i napravi svoj model kristala muskovita, oboji ga po želji. Mišem zavrti sliku i prouči morfologiju kristala muskovita.
PIROKSENI
Pirokseni čine grupu minerala unutar mineralnog razreda silikata čija se struktura sastoji od jednostrukih lanaca SiO4 tetraedara, odnosno inosilikati.
Lančana struktura piroksena nudi veliku fleksibilnost pri ugrađivanju različitih kationa – Mg, Fe, Ca, Mn, Na i Li, a prema kristalokemijskoj sličnosti svrstani su u 6 podgrupa.
Najrasprostranjeniji su Mg-Fe pirokseni enstatit i ferosilit, te Ca i Ca-Na pirokseni diopsid, hedenbergit, augit i aegirin.
Kristaliziraju u rompskom, ortopirokseni, ili monoklinskom, klinopirokseni, kristalnom sustavu. Kristali su obično kratkoprizmatski, a poprečni presjeci često su osmerostrani.
Obično se nalaze u različitim nijansama zelene boje, no neki mogu doći u drugim bojama kao na primjer kunzit – ružičasti varijetet litijskog, Li, piroksena spodumena koji je i popularan dragi kamen.
Pirokseni su važni petrogeni minerali koji ulaze u sastav ultrabazičnih i bazičnih magmatskih stijena kao što su piroksenit, peridotit, dunit, kimberlit, bazalt i gabro te nekih metamorfnih stijena, hornfels, granulit, eklogit, a pronađeni su i u meteoritima.
Diopsid, Minas Gerais, Brazil
Pirokseni monoklinske simetrije, klinopirokseni – diopsid (a, b), augit (c), hedenbergit (d), spodumen – var. kunzit (e)
Mišem zavrti sliku i prouči morfologiju kristala augita. Mišem zavrti sliku i prouči morfologiju kristala diopsida. Isprintaj mrežu i napravi svoj model kristala augita. Isprintaj mrežu i napravi svoj model kristala diopsida.
AMFIBOLI
Amfiboli pripadaju mineralnom razredu silikata čija se struktura sastoji od dvostrukih lanaca SiO4 tetraedara, odnosno inosilikati.
U svom varijabilnom kemijskom sastavu redovito sadrže ione željeza i/ili magnezija, a zajedno s drugim ionima koji ulaze u strukturu amfibola podložni su djelomičnim ili potpunim supstitucijama, odnosno izomorfnim zamjenama, zbog čega je klasifikacija amfibola jedna od složenijih.
Ovisno o sastavu, naročito o sadržaju željeza, amfiboli mogu biti zeleni, crni, bezbojni, bijeli, žuti, smeđi ili plavi.
Nalaze se u magmatskim stijenama kao što su granit, diorit i andezit i metamorfnim stijenama gdje nastaju izmjenom drugih feromagnezijskih minerala.
Hornblenda je glavni sastojak amfibolita, u zelenim škriljavcima možemo naći zelenkasti amfibol aktinolit, a plavi amfiboli glaukofan i riebeckit daju boju tzv. plavim škriljavcima.
Amfiboli kristaliziraju u dva kristalna sustava, monoklinskom, češće, i rompskom. Tvore prizmatske, štapićaste i igličaste kristale, u stijenama se često mogu naći kao radijalno-zrakasti agregati, a ponekad su kristali tako tanašni da stvaraju vlaknaste agregate, tzv. amfibolske azbeste.
Aktinolit, Austrija
Amfiboli monoklinske simetrije – aktinolit, hornblenda, glaukofan
Mišem zavrti sliku i prouči morfologiju kristala aktinolita. Isprintaj mrežu i napravi svoj model kristala aktinolita. Mišem zavrti sliku i prouči morfologiju kristala glaukofana. Isprintaj mrežu i napravi svoj model kristala glaukofana.