Sistematska zbirka minerala
Sistematska zbirka minerala je najbrojnija zbirka Mineraloško-petrografskog odjela Hrvatskog prirodoslovnog muzeja te obuhvaća mineralne vrste kojima je zastupljeno svih 13 klasifikacijskih razreda razlučenih na osnovi kemijske i strukturne srodnosti minerala. Današnja sistematika ili razvrstavanje minerala temelji se na Berzeliusovoj kemijskoj klasifikaciji minerala koju je, nakon otkrića rendgenskih zraka čijom je upotrebom otkrivena pravilna unutarnja građa minerala, detaljnije razradio njemački mineralog Karl Hugo Strunz. Prema tom principu minerali su razdijeljeni u razrede na osnovi dominantnog aniona ili anionske skupine. Svi poznati minerali razdijeljeni su u trinaest razreda: I. razred – samorodni elementi, II. razred – sulfidi, III. razred – sulfosoli, IV. razred – oksidi i hidroksidi, V. razred – halogenidi, VI. razred – karbonati, VII. razred – nitrati, VIII. razred – borati, IX. razred – fosfati, arsenati i vanadati, X. razred – sulfati, XI. razred – wolframati i molibdati, XII. razred – silikati, XIII. razred – organski spojevi. Posebna vrijednost ove zbirke ogleda se u raznolikosti mineralnih vrsta, različitosti kristalnih oblika pojedinih vrsta minerala, te zastupljenosti najpoznatijih svjetskih nalazišta. Velikim dijelom to je i povijesna zbirka jer su prvi primjerci minerala prikupljeni još u prvoj polovini 19. stoljeća u doba Hrvatskog narodnog preporoda. U prikupljanju minerala sudjelovale su brojne značajne ličnosti poput književnika Antuna Mažuranića, nadbiskupa zagrebačkog Jurja Haulika, osnivača Gospodarskoga društva Pavla Hatza, pionira petrografskih istraživanja Ljudevita Vukotinovića, te samoga vođe Ilirskog pokreta Ljudevita Gaja.
Voditeljica zbirke: Biserka Radanović-Gužvica
